preskoči na sadržaj
Povijest

 

Škola u Strizivojni  1830. - 2010.


Ime Strizivojna, barem koliko je zasad poznato, prvi put je zapisano nedugo nakon istjerivanja Turaka Osmanlija iz Slavonije u “Sumarnom popisu Slavonije iz 1698.” Kada je godine 1745. uredbom Marije Terezije formirana slavonska Vojna granica, Strizivojna je odcijepljena od đakovačkog biskupskog vlastelinstva i priključena toj novoj tvorevini. Strizivojna se nalazila u sastavu Brodske pukovnije i obuhvaćala je 12 kompanija (satnija, četa). Kompanija Andrijevci uključivala je Novo Topolje te sela župe Vrpolje (uz samo Vrpolje, to su Strizivojna, Čajkovci, Perkovci i Andrijevci). Susjedna sela na sjeveru, Piškorevci i Budrovci, ostala su u sastavu biskupskog vlastelinstva, odnosno u civilnom dijelu Slavonije (tzv. Provincijal).

Prvi podatak o školi u Strizivojni potječe od 1. 12. 1829., kada je stiglo Rješenje ondašnjih vlasti da se osniva škola u Strizivojni. Škola se organizira i započinje s radom 1830. godine. Niža narodna škola bila je jednorazredna, a djelovala je dvije godine u redovnoj nastavi i dvije godine kao opetovnica; u njoj se učilo čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. Nastava se održavala u tzv. graničarskoj kući u kojoj je uz učionicu bio i stan s dvije sobe, kuhinjom i smočnicom.

Prva školska zgrada s učionicom i stanom za učitelja podignuta je u Strizivojni 1858. godine. (Nalazila se na mjestu današnje osnovne škole, oko pola kilometra zapadno od crkve i časničkog stana). Kako roditelji nisu rado davali djecu u školu, što zbog siromaštva, što zbog potrebe sudjelovanja djece u poljoprivrednim radovima, škola je uglavnom zadovoljavala potrebe.

Opća pučka škola u Strizivojni postala je 1878. godine četverorazredna. Imala je upisanih 90 učenika što je po zakonu iz 1871. tražilo rad dvoje učitelja. Učitelj je bio javni činovnik koji je plaću primao iz školske blagajne.

Godine 1881. ukinuta je Vojna krajina, a nakon izbora na području bivše Vojne krajine 1883. obavljeno je administrativno-teritorijalnog preuređenje – ukinuta su krajiška okružja i uključena u jedinstven županijski sustav. Unutarnjim teritorijalnim preustrojem županija ušla je Strizivojna u sastav Virovitičke županije sa sjedištem u Osijeku, tj. u đakovačku podžupaniju, odnosno od 1886. godine pod kotar Đakovo.

Prvi jedinstveni školski zakon donesen je 31. listopada 1888. godine i razlikovao se od ranije donesenih zakona (krajiškog iz 1871. i civilnog iz 1874. godine). Redovna obuka u nižoj pučkoj školi, po novom zakonu, trajala je četiri godine. Opetovnica je bila spojena s nižom pučkom školom i obvezna za sve koji nisu nastavljali višu pučku školu, a trajala je dvije godine.

Krajem 19. stoljeća u jednoj učionici Niže pučke škole nije bilo dovoljno mjesta za sve učenike, bez obzira što je u svakoj klupi sjedilo po 6 učenika. Zbog toga se sve više isticala potreba za još jednom učionicom. U proljeće 1900. godine svečano je predana na upotrebu nova prizemna školska zgrada. Nalazila se uz postojeću prizemnu školu. U novoj zgradi nastavu su, uz bolje radne uvjete, zajedno slušali učenici I. i II. razreda. (Zgrada je srušena 1970.).

Ratne godine Prvoga svjetskoga rata nisu uvelike utjecale na nastavni proces u školi. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije u prvim godinama nove države školstvo i prosvjeta zadržali su organizaciju koja se temeljila na ranijim školskim zakonima, ponajviše hrvatskom školskom zakonu iz 1888. godine. U Kraljevini Jugoslaviji pristupilo se 1925. godine unifikaciji svih pučkih, viših djevojačkih, trgovačkih i građanskih škola. Donesena je jedinstvena nastavna osnova po kojoj su škole s više od četiri razreda nazivane građanske škole. Te je školske godine u Državnoj pučkoj školi u Strizivojni iskazano vrlo loše stanje školskih zgrada i učiteljskih stanova. Dugo očekivani Zakon o narodnim školama u Kraljevini Jugoslaviji donesen je 29. studenoga 1929. i predviđao je osmogodišnje školovanje - četverogodišnju osnovnu (pučku) školu i četiri razreda više narodne škole. Primjena zakona počela je u školskoj godini 1930./31. i od tada je u Strizivojni počela s radom Viša narodna škola. Zbog premalog broja učitelja i učionica, te zbog poljoprivrednih poslova u kojima su sudjelovala starija djeca ˝Ministarstvo prosvete˝ zamoljeno je 1933. godine da se ukinu V., VI., VII. i VIII. razred Više narodne škole u Strizivojni. Zamolbi je udovoljeno pa je škola u Strizivojni postala ponovo četverogodišnja škola.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, proglašenoj 10. travnja 1941., uglavnom je zadržan naslijeđeni školski sustav. Doduše, osobit se interes poklanjao nacionalnoj orijentaciji škole u hrvatskom duhu. Izrađuju se nastavni planovi i programi u kojima istaknutije mjesto dobivaju nastavni predmeti iz nacionalne skupine predmeta.

Završetkom Drugoga svjetskoga rata organizirana je nova vlast, koja se nazivala narodnom, pa sve škole u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji mijenjaju naziv u narodne osnovne škole. Tada se poništava pozitivna tradicija hrvatske osnovne škole. Zakon o obveznom sedmogodišnjem školovanju donesen je 30. listopada 1946. godine i od školske godine 1946./47. nakon završenoga IV. razreda učenici su obvezno morali polaziti V. razred osnovne škole ili I. razred gimnazije ili neku stručnu školu. U Narodnoj osnovnoj školi Strizivojna nastava se održavala i dalje u dvije školske zgrade (u jednoj učionici dva odjela) iako su učenici pohađali nastavu od I. do VI. razreda. Prvi put u povijesti škole radile su u školi tri učiteljice. Zbog malog broja učenika upisanih u V., VI. i VII. razred Narodna škola u Strizivojni postala je 1950. godine četverogodišnja škola. Učenici starijih razreda pohađali su nastavu u Osnovnoj školi u Vrpolju.

Tijekom 1951. godine donesen je Zakon o narodnim školama kojim je proglašena opća osmogodišnja školska obveza, ali zbog nedostatka potrebnog broja stručnog kadra i odgovarajućih školskih zgrada, na obvezno osmogodišnje školovanje prelazilo se postupno. Zbog velikoga broja učenika (I. do IV. razreda) 1953. godine izgrađena je nova učionica pa se nastava odvijala u 3 učionice. Kako većina roditelja nije slala djecu na dalje školovanje u obližnje Vrpolje, u školskoj godini 1955./56. škola u Strizivojni postaje šestogodišnja. Ali kako se u Strizivojni nije povećao broj školske djece već u školskoj godini 1956./57., iako je bilo planirano, nisu otvoreni V. i VI. razred, pa su stariji učenici iz Strizivojne polazili nastavu u Narodnoj osmogodišnjoj školi u Vrpolju. Tako je škola u Strizivojni ponovo postala Narodna četverogodišnja škola.

Sabor NR Hrvatske donio je 6. lipnja 1959. godine Zakon o osnovnoj školi, temeljen na Općem zakonu o školstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 25. lipnja 1958. godine, kojim je omogućeno ustrojstvo jedinstvene općeobrazovne osmogodišnje škole. Odlukom Narodnog odbora općine Vrpolje od 23. rujna 1959. godine na području općine Vrpolje osnovane su dvije centralne škole, i to: 1. u Vrpolju za područne škole Strizivojna, Čajkovci i St. Perkovci i 2. u Velikoj Kopanici za područne škole Beravci i Mala Kopanica. Početkom školske godine 1971./72. škola u Strizivojni postaje cjelovita osmogodišnja škola, ali je kao područna škola pripojena OŠ Vladimir Nazor iz Đakova. Naime, odlukom od 24. kolovoza 1971. godine otvoreni su pri školi u Strizivojni VI., VII. i VIII. razredi pa učenici tih razreda više nisu morali pohađati nastavu u Osnovnoj školi Vrpolje. Kako se odmah pokazao nedostatk prostora, krajem rujna adaptirane su u staroj školi dvije nove učionice koje nisu prostorno zadovoljile potrebe škole. Rušenje stare školske zgrade (“graničarske kuće”) počelo je 23. svibnja 1972. godine pa se nastava izvodila u tri smjene u školskoj zgradi do župne crkve. Izgradnja nove i veće školske zgrade trajala je i tijekom 1972./73. školske godine jer nije bilo dovoljno novčanih sredstava.

Škola je 1976./77. postala samostalna organizacija i 27. prosinca 1976. godine, po prvi put u svojoj dugogodišnjoj neprekinutoj povijesti, dobila ime - OŠ "Ivana Brlić-Mažuranić". 24. 10. 1986. godine u rad je puštena novosagrađena školska zgrada (217 m2 bruto površine) Područne škole Soljak sa stanom za prosvjetnog radnika 1986.

Nakon demokratskih izbora 1990. i nakon stvaranja samostalne Republike Hrvatske nastale su povijesne promjene u Hrvatskoj. Te je godine donesen Zakon o osnovnom školstvu i pokrenut je dug proces izgradnje hrvatske škole. Početak školske godine 1990./91. označio je reformu osnovnog školstva temeljenu na novom zakonu. Ali, duhovne, materijalne i kulturne vrijednosti Hrvatske, kao i osnovnog školstva bile su ugrožene srpskom agresijom 1991. godine.

Zbog nastalih ratnih neprilika i zbivanja školska godina 1991./92. počela je bez nastave na području cijele općine Đakovo, Županije Osječko-baranjske, a i diljem Republike Hrvatske. Nastava je u OŠ "Ivana Brlić-Mažuranić" počela tek 8. siječnja 1992. godine. Iako je određeno 70% ostvarenja nastavnog plana i programa, do srpnja te godine ostvareno je samo 57% planiranoga. Naime, zbog stalne opasnosti i agresije nastava je bila prekinuta u razdoblju od 3. travnja do 25. svibnja 1992. godine. Školu je te školske godine polazilo 257 učenika i učenica podijeljenih u 14 odjela. U nastavu su bili uključeni i učenici-prognanici iz Vukovara, Borova i s vinkovačkog područja izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.

U školskoj godini 1995./96. nastavu je u 14 odjeljenja pohađalo 312 učenika i učenica, kojima je predavalo 29 stalno uposlenih djelatnika. Prvi put je u okviru javne djelatnosti škole organiziran Dječji festival Stribor, natjecanje učenika u solo pjevanju. Povodom Dana škole otisnut je i predstavljen, kao i u ranijim školskim godinama, školski list Stribor. Kamen temeljac za novu, modernu školsku zgradu položen je 6. ožujka 1997. godine. Prema nacrtu dogradnja školskog objekta činila je cjelinu uklopljenu u obnovljene dijelove izgrađene školske zgrade iz početka 70-ih godina. Od školske godine 1997./98. počela se osjećati tendencija blagog porasta broja upisanih učenika u školu. Kao i u ranijim godinama ostvareni su sadržaji redovnog nastavnog programa, dopunske nastave, dodatne nastave i izvannastavnih aktivnosti, a u sklopu škole organiziran i program predškolskog minimuma u dvije grupe sa 42 mališana. U odgojno-obrazovni rad bilo je uključeno 19 nastavnika i dva vjeroučitelja, te jedan stručni suradnik. školska godina 1999./2000. počela je svečano. Naime, 25. rujna 1999. otvorena je u cijelosti novoizgrađena škola s 2.217 m2 korisne površine i otvorila je vrata za 338 učenika i učenica smještenih u 17 odjela (od toga jedan odjel je u Područnoj školi Soljak).

Škola će i u 21. stoljeću preuzeti i prenositi slavnu tradiciju koju je baštinila u vremenskom luku od 170 godina i ubuduće će biti snažan poticaj novim generacijama prosvjetnih djelatnika i učenika koji će svojim djelovanjem ovoj školi osigurati časno mjesto na ljestvici školskoga sustava u Republici Hrvatskoj i pripomoći modernijem razvoju hrvatskoga školstva u cjelini.

*

Deset godina nakon ulaska u 21. stoljeće objavljena je monografija, kako i naslov najavljuje, 180 godina postojanog, tj. neprekidnog djelovanja osnovne škole u Strizivojni. Svakako, ona je plod desetogodišnjih nakana da nastavimo gdje smo 2000. godine stali, jer objavljena Monografija pod naslovom Škola u Strizivojni 1830. – 2000. koja je nastala i objavljena u jubilarnoj godini, i odmah postala trajni spomen s višestrukom namjenom; prikazala je 170 godišnje neprekidno djelovanje osnovnoga školstva u Strizivojni i podsjetila čitatelje na prethodnike (učitelje i učiteljice) koji su utkali svoj rad u djelovanje naše škole, a nastavili djelovanje na njihovim temeljima. Objavljena knjiga je potakla generacije učenika na sjećanja i vrijeme provedeno u školskim klupama, ali i nas, djelatnike Osnovne škole “Ivana Brlić Mažuranić” poticala na, dakako, fragmentarno pisanje i zapisivanje našeg djelovanja gdje smo stali.

U 10-godišnjem razdoblju (2000. – 2010.) nastavni je proces tekao/teče uobičajenim hodom po svim prosvjetno-pedagoškim standardima s dovoljnim brojem univerzalnih učionica i onih specijaliziranih, tj. kabineta za fiziku, kemiju, biologiju, povijest, zemljopis, glazbenu i likovnu kulturu, učionica za strane jezike te suvremeno opremljenom informatičkom učionicom. Tijekom proteklih školskih godina u potpunosti su ostvareni svi sadržaji u okviru redovite nastave, izborne nastave, dopunsko-dodatnog rada, izvannastavne aktivnosti i školskih radionica. U sklopu škole organizirana je i nastava predškolskog minimuma na bazi 250 sati godišnje s prosječno 35 polaznika u dvije grupe. Školska knjižnica je otvorena za korištenje i učenicima i učiteljima pa je tako preko 5.000 knjiga podijeljeno u učenički fond s knjigama razvrstanim za omladinski i dječji uzrast i književnost za najmlađe, te učiteljski fond. Osnovni je cilj svih djelatnika i učenika usmjeren prema unaprjeđivanju nastavnog procesa korištenjem najnovijih metodičkih i didaktičkih dostignuća. Izgradnjom, uz novu školsku zgradu, vlastite nastavno-sportske dvorane za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture te uređenje vanjskih sportskih terena osiguran je od 15. svibnja 2007. kvalitetniji rad u odgoju i obrazovanju. Istodobno dvorana ima golemo značenje, i to ne samo za izvođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture unutar nastavnog procesa mjesne Osnovne škole „Ivana Brlić Mažuranić“ nego i za sve žitelje Strizivojne, jer je nezaobilazan prostor pri organizaciji i izvođenju sportskih, kulturno-zabavnih i drugih mjesnih te inih priredaba i manifestacija.

Svojim značajnim kulturnim i javnim djelovanjem škola, kao prosvjetni i kulturni centar, afirmira svoju sredinu (Strizivojnu) i okolicu (Soljak), te je glavni pokretač i nositelj niza kulturno prosvjetnih i sportskih djelatnosti i manifestacija. Naime, učitelji i nastavnici, uz temeljni rad s učenicima obilježavaju i slave nacionalne i vjerske blagdane te druge bitne kulturne i ine događaje, i to kroz različite susrete, smotre i natjecanja, gostovanja književnika, kazališta i drugih organizacija te kroz suradnju s drugim školama. Javno djelovanje škole obuhvaća i suradnju s roditeljima u svrhu usklađivanja odgojnih postupaka, a ono je očito kroz roditeljske sastanke, pedagoška predavanja za roditelje, školu za roditelje, organiziranje i djelovanje kroz Vijeće roditelja i sve druge oblike komuniciranja s roditeljskim domom. Istodobno je snažno izražena kulturna i javna djelatnost koja se odražava kroz suradnju škole s društveno-političkim i drugim kulturnim, proSvojim značajnim kulturnim i javnim djelovanjem škola, kao prosvjetni i kulturni centar, afirmira svoju sredinu (Strizivojnu) i okolicu (Soljak), te je glavni pokretač i nositelj niza kulturno prosvjetnih i sportskih djelatnosti i manifestacija. Naime, učitelji i nastavnici, uz temeljni rad s učenicima obilježavaju i slave nacionalne i vjerske blagdane te druge bitne kulturne i ine događaje, i to kroz različite susrete, smotre i natjecanja, gostovanja književnika, kazališta i drugih organizacija te kroz suradnju s drugim školama. Javno djelovanje škole obuhvaća i suradnju s roditeljima u svrhu usklađivanja odgojnih postupaka, a ono je očito kroz roditeljske sastanke, pedagoška predavanja za roditelje, školu za roditelje, organiziranje i djelovanje kroz Vijeće roditelja i sve druge oblike komuniciranja s roditeljskim domom. Istodobno je snažno izražena kulturna i javna djelatnost koja se odražava kroz suradnju škole s društveno-političkim i drugim kulturnim, svjetnim, gospodarskim i inim organizacijama. Stoga je ova fotomonografija i jedna vrsta životnog temelja kroz ostvarivanje nastavnih sadržaja po državnom standardu obrazovanja. Svoj napredak škola će nastaviti implementacijom standardiziranih i propitanih metodoloških okvira koji neće stvarati limite na planu obrazovanja kadrova za tržišni način razmišljanja.

Škola je u Međunarodnom projektu Eko-škola izborila svoj status i nastojat će stalnim poboljšanjem rada, usklađivanjem metoda i psihološkog pristupa ostati na usluzi ljudima u ovom dijelu Hrvatske i šire regije.

Svoj napredak škola iskazuje kroz prikaz uspjeha svojih učenika i zaposlenika. Škola se prostire na 14.822 m2. 15. 5. 2007., na raspolaganju je nova nastavno športska dvorana, dvodijelnog tipa sa 1.140 m2. Učenici danas raspolažu sa 3.546 m2 korisne unutarnje površine  (od toga je u PŠ Soljak  189 m2). Sportski tereni su; travnati 7.000 m2 i asfaltni 1.420 m2. Školsko područje na kojem djeluje naša škola obuhvaća naselja Strizivojnu, Soljak i Merolino Sikirevačko. Strizivojna je općinsko središte s oko 3.000 stanovnika. Broj učenika u školi kreće se oko tristo i smješteni su u 17 odjela od toga jedan je u Područnoj školi Soljak. Broj zaposlenih danas u školi je 42.

*

Sto osamdeset godina veliko je razdoblje u životu jedne škole. Kroz proteklo vrijeme puno se toga dogodilo što je i ranije trebalo zabilježiti, jer na žalost zaboravlja se, a pisani trag najbolji je lijek protiv svih zaborava.

Dobra organizacija rada u školskim ustanovama osnovni je preduvjet razvoja svestrane mlade osobe, a ostvaruje se dobrim planiranjem rada, analizom stanja i rezultata, rješavanjem problema te stvaranjem dobre infrastrukture bez koje nije moguće raditi. Škola kao pedagoška ustanova ima značajnu ulogu u sredini u kojoj se nalazi. Sadržaji u povezivanju škole i društvene zajednice raznoliki su i predstavljaju sastavni dio njezinog odgojno-obrazovnog programa.

Na sreću svih Osječko-baranjska županija, od svog osnutka, sustavno i temeljito pruža potporu svim školama na svom području. Učenici naše škole i Županije te njihovi voditelji postižu zapažene uspjehe na županijskim, međužupanijskim i nacionalnim natjecanjima iz različitih područja znanja i športskih nadmetanja.

U prigodi 180. obljetnice Osječko-baranjski župan Dr. Vladimir Šišljagić je izjavio; "Ako izdvojeno promatramo školu u Strizivojni uočava se njen značajan napredak u relativno kratkom vremenu. Usudio bih se reći da je zadnjih petnaest godina po svemu nadmašila prethodnih sto šezdeset i pet. Izgrađena je nova moderna škola i športska dvorana čime su stvoreni uvjeti za dobro izvođenje nastavnog procesa, a Osječko-baranjska županija kao osnivač škole redovito ulaže u održavanje cjelokupne infrastrukture i stalno nastoji održati kvalitetnu podlogu za dobar rad. Kada se govori o školi u Strizivojni danas, onda možemo reći da je to priča o uspjehu. Stvorena je simbioza između rada, potreba, mogućnosti, znanja, umijeća i ljubavi prema poslu, što je uz kvalitetno rukovođenje školom rezultiralo uspjehom cijele sredine. Osnovna škola "Ivana Brlić Mažuranić" u Strizivojni svojim radom i djelovanjem doprinosi svojoj zajednici, ali i šire i sva ulaganja proračunskih sredstava, prije svega Osječko-baranjske županije kao osnivača škole, pokazala su se i više nego opravdanima".

*

U proteklom desetljeću 2000.-2010. škola je postigla čitav niz zapaženih rezultata od realizacije nastavnog procesa, izvannastavnih aktivnosti pa sve do statusa u Međunarodnom projektu EKO – škola. Osim svoje osnovne djelatnosti, škola je u ovom desetljeću bila mjesto održavanja brojnih kulturnih-povijesnih i športskih manifestacija, od likovne i kiparske kolonije pa do predavanja publikacija literarnog, povijesnog i športskog karaktera. Ona je, doista, bila središte svih kulturnih i društvenih događanja u mjestu. Stoga se, s punim pravom, smatra da je ovo razdoblje jedno od najplodnijih i najuspješnijih u povijesti škole u Strizivojni. Ono je neodgodivo tražilo da se, što prije, zabilježi slikom i riječju, da ga neumitno protjecanje usmena ne pokrije velom zaborava. O tim nastojanjima svjedoči ovaj nastavak – fotomonografija. Posebnost ovog dijela monografije u tome je što su djelatnici škole, kao neposredni kreatori i realizatori, ujedno i urednici pojedinih poglavlja.

*

Mr. Sc. Miroslav Bauer – recenzent knjige je rekao;

"U cjelini uzevši, monografijom je ostvaren cjelovit i zaokružen rad. Ona nije samo primjer drugima da urade isto, ona je bez ikakve dvojbe i polazište za sustavan pristup proučavanju povijesti školstva u Đakovštini i Slavoniji. I na kraju, vremenu usprkos, i nešto osobno. Točno prije sedamdeset godina, kao sedmogodišnji dječak, krenuo sam u prvi razred u ovoj školi. Nije mi namjera uspoređivati školu vremena onog s vremenom današnjim. Nisam siguran da bih uspio, teško bih odabrao riječi kojima bih to izrazio. Jer, preda mnom je škola koja se, svojim radom i uspjesima, nalazi u tokovima i na stazama kojima kreće suvremeno školstvo, škola koja je sve više u skladu sa zahtjevima i izazovima vremena sadašnjeg i vremena budućeg."

*

U životu i radu jedne škole sto osamdeset godina nije malo. Godine su to zrelosti, ali mlada srca i brojnih planova za budućnost. Njezino oblikovanje u mnogome je olakšala monografija koja je izišla povodom 170. godišnjice Škole, na početku 21. stoljeća i pod uredničkom palicom ravnatelja Andre Mršića, dr. sc. Zlate Živaković-Kerže i dr. sc. Stanka Andrića.

Ova monografija priznanje je našoj Školi i njezinoj nenadomjestivoj ulozi u društvu. Priznanje je učenicima, bivšima i sadašnjima, koji su svoje prvo obrazovanje stekli ili stječu pod našim krovom, a potom obrazovne temelje nadograđuju i proširuju kroz život.

Zapisanim smo željeli istaknuti da smo škola koja se drži načela: znati, činiti, biti, živjeti. Napose, trudimo se pripremiti učenike za društveno, stvaralačko, slobodno i humano djelovanje. Stoga je ova knjiga/fotomonografija i jedna vrsta životnog temelja ostvarivanjem nastavnih sadržaja po republičkom standardu obrazovanja. Da se zamišljeno i zacrtano moglo postići objavljivanjem ove monografije zahvalan sam mnogima koji su odlučili dati svoj dragovoljni doprinos. Ponajprije je riječ o kolegama – autorima pojedinih dijelova knjige, koji su nastojali svojim prilozima prikazati što se u zadnjih 15 godina u našoj školi radilo, prema onome što se danas radi i prema onome što trajno ostaje i što se priprema za sutrašnjicu. Naum s ovom knjigom nalagao je i zahtijevao da se na svjetlost dana izvuku sačuvani podaci iz godišnjih planova i programa rada, izvješća o radu, iz Spomenice, iz školskih zapisnika, foto-albuma i drugih priloga te slične građe.

Obilježavajući 180.- obljetnicu školstva u Strizivojni, objavljujemo ovu knjigu da sadašnja i buduće generacije naše škole i mjesta imaju spomen na povijest naše škole; njene učenike i učitelje, njene zgrade i mještane koji ih sagradiše, na događaje i vrijeme koji su nam prethodili.

Zahvaljujem svima koji su sudjelovali na ogromnoj pomoći u izradi monografije, također hvala svima koji izrijekom nisu spomenuti. Hvala svim našim dragim i samozatajnim učiteljima koji su danas u mirovini te svim ravnateljima koji su savjesno upravljali školom. Hvala svom nenastavnom osoblju koje je tijekom 180 godina marljivo obavljalo administrativne i tehničke poslove. Svi oni velik su dio svoga života utkali u Strizivojnsku školu i učinili je prepoznatljivom, dali joj dušu. Ima razloga za zadovoljstvo što se u pripremi i izdavanju ove monografije sudjelovalo!.

Ravnatelj




 


 


Tražilica



Kalendar
« Srpanj 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji


Anketa
Koliko knjiga pročitaš mjesečno?






Oglasna ploča

Korisni linkovi
Dnevni tisak


Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju